to su samo tri-četiri zločinačke epizode u ovom ratu koje su ukaljale ime Armije u tako svijetloj borbi za opstanak. Nije nam to trebalo. Politika je strahovito tome pogodovala zataškavajući. Oni nama prave još gore stvari smatrajući kako ne možemo mi protiv naših biti zločinci, i puštanjem, puštanjem doveli su nas u situaciju gdje nas danas nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina ne može oprati, zaključio je nekadašnji general Armije RBiH Vehbija Karić u svom svjedočenju o Grabovici.
Pobijeni: Brekalo: Josip (1939.), Luca (1939.). Culjak Pero (1913.) i Matija (1917.). Drežnjak: Andrija (1921.), Mara (1921.), Dragica (1953.), Živko (1923.), Ljubica (1932.). Ištuk Jozo (1930.). Lovrić Cvitan (1936.) i Jela (1940.). Mandić Mara (1912.) i Ivan (1935.). Marić: Pero (1914.), Dragica (1914.), Ilka (1921.), Ruža (1956.), Martin (1911.), Marinko (1941.), Luca (1944.), Marko (1906.), Matija (1907.), Ruža (1935.). Ilka Miletić (1926.); Anica Pranjić (1914.); Franjo Ravlić (1918.)....
..... Ivan Šarić (1939.). Zadro: Ivan (1924.), Matija (1923.), Mladen (1956.), Ljubica (1956.) i Mladenka (1989.). Pocinitelji Prvog korpusa Armije RBiH, iz jedinica 9. i 10. brdske brigade i jedinice "Crni Labudovi".