Draško, srce naše drago, ljube ga i blagosiljaju u suzama nane po Baščaršiji koje su izgubile, oca, sina, kćer, ovog ili onog iz porodice.....Bošnjo je čudo, za Bošnju je zaborav konstanta, zato Bošnju po jamama traže svakih cca. 50 godina
Bošnjaku kao da ni jame, ni logori, ni mezari nisu dovoljni da prestane vjerovati da se zlo ne može ponoviti.Ne mrzim nikoga zbog imena, ali onome ko negira moje mrtve, slavi njihove ubice i sanja iste ideologije ne vjerujem.To nije mržnja. To je instinkt opstanka.Jer Bošnjak je zaborav previše puta platio glavom a mrtvi više nemaju priliku naučiti lekciju.