Ona objašnjava kako su Srbi devedesetih bili uvjereni da su žrtve historije, spajajući glasine o Albancima na Kosovu s traumama iz Drugog svjetskog rata i ustaškim zločinima, pa sve do poraza od Osmanskog carstva 1389. Ta trauma eksplodirala je u egzistencijalnu prijetnju koju su iskoristili vođe žedne vlasti, prožimajući društvo nacionalizmom kroz turbo-folk muziku i akademske radove.