Treba napraviti put nego sta da vodim sina ponovo da mu kazem neke stvari jer sada ulazi u godine u kojima to moze rezonovati. Kultura sjecanja je zalog za bolju buducnost.
Koliko je dobro za djecu da nose roditeljske traume? Koliko ce im to realno pomoci u zivotu? Sta ako upravo tim kolektivnim prijenosom traume stvorimo plodno tlo za jos jedan rat?Neki kazu da ce u BiH biti bolje tek kad zadnji covjek koji se sjeca rata umre od starosti.