Zakonom i međunarodnom tužbom zabraniti da se bosanski jezik naziva ''servski'' i ''hrvatinićev'' što su Zagreb i Beograd dogovorili 1850. na Bečkom književnom dogovoru kad su prešli na bosanski, kao i bajke o Vuku Karadžiću kojem je 40 godina stajala zabrana objavljivanja knjiga u Beogradu i Beču jer je bio plagijator. Štampao tuđe pod svojim imenom i prodavao. Servia zvanično prešla s Ustavom 1888., a 1935 izbacili I i J iz pola riječi, jer nije njihov.
Isidora Sekulić, ikona ropske/servske književnosti, 1936. u protestu u turskom Belgradu objavljuje tekst "O jeziku Bosne" kojeg započinje: "Jezik Bosne bez ijekavštine, to je simfonija Betovenova bez roga, bez tonova svečanih i tajanstvenih", pa kaže kasnije "Koga Bosanac jezikom dohvati, blago tome ili teško tome"...
Pogledati bilo koja pisma ili dokumente iz npr. 1831. kada kapetan Husein ZMAJ OD BOSNE Gradaščević prijeti Sultanu, tj. turskim robovima u Belgradu na ovoj sadašnjoj gramatici bosanskog jezika, 50 GODINA prije nego što je Servia (nastala 1867.) zvanično prešla na bosanski jezik 1888., a onda i prvi put nalijepili svoje ime na naš rječnik i knjigu Gramatika bosanskog jezika.
To je bilo u doba kad su prije svega muslimani Bosne bili izgubljeni sa identitetom, nacijom i narodnoscu. U doba kad je domet pameti bio: nas prije Islama, istorija ne interesuje. Medjutim sad, nakon obrazovanja u drzavi napravljenoj od partizana , ljudeskara, sve to ide drugacije. Sa malo m , zahvaljujuci prije svih Dzemalu, na veliko pa u Bosnjake itd. Sticemo mi tamo gdje treba da idemo.