Paradoks naše generacije je što su se devedesetih oni koji su ostali i borili često gledali kao heroji, a oni koji su otišli kao ljudi koji su pobjegli kad je bilo najteže. Trideset godina kasnije ispada da su upravo oni sačuvali živote, zdravlje, porodice, psihu i stekli egzistenciju, dok su mnogi koji su nosili teret rata ostali s traumama i na margini društva. To je možda najtužnija lekcija koju smo izvukli iz svega.