Komentar
Ključna moralna i ljudska poenta cijele ove situacije jeste da u trenucima društvenog kolapsa, šutnja javnosti i institucija postaje direktno saučesništvo. Nedopustivo je da radnici prvo budu izloženi otrovu na terenu, a potom ekspresno i bez ikakvog prava na odbranu izbačeni na ulicu. Pored toga, otrovni dim s Uborka, kancerogeni dioksini i zagađene podzemne vode ne biraju ljude po imenu niti po vjeri oni ugrožavaju zdravlje i živote svih građana podjednako.
Hoće li se više poduzeti neki konkretni koraci za zaštitu ljudskih prava ovih radnika i zaštitu prava na zdravlje svih građana? Dokle ćemo kao društvo reagovati tek i samo onda kada se izgube ljudski životi? Znam da se kao jedinka ne mogu sam izboriti sa apatijom ovolikog broja ljudi, ali odbijam tišinu. Ako svi nastavimo samo nijemo posmatrati, postajemo saučesnici u sopstvenom propadanju.
Gurnuli su te ljude, radnike heroje, u vatru da brane čitav grad i okolna mjesta od ekološke katastrofe, a sada im svi okreću leđa. Čovjek se zapita da li je od samog početka cilj bio samo to da oni izgore? Pa kada to planirano uništenje nije uspjelo, sada ide sipanje soli na rane i klevete da su neradnici. Kad se svi građani budu davili od zagađenih voda i obolijevali od zagađenog zraka, vidjećemo ko će tad pomoći onim koji danas javno podržavaju otkaze ovih ljudi.
Prikaži sve komentare (70)