Mi sve imamo al vi ste opet sretniji i zadovoljniji, zahvalniji od nas
Pa mi smo bili mnogo bolji ljudi u ratu to je cinjenica. U komsijin stan sam ulazio kao u svoj i jedni druge smo pazili kao najrodjenije. Danas komsije jedni od drugih okrecu glavu a mladjoj raji da i ne govorim ne znaju ti u haustoru reci vozdra ili dobar dan mene da je stara vidjela da ne pozdravim starijeg komsiju odrzala bi mi lekciju samo tako.
I posle mi neko kuka u Bosni i Srbiji. Ne može se više ovako, mora ovo, mora ono... Frižideri puni, parking mesta nema, redovi na granicama u oba smera... Ne kažem ja da ne treba svašta da se promeni, ali treba prvo da se promenimo mi - kao ljudi. Da bi znao gde ide, moraš da znaš gde si.
Prikaži sve komentare (43)