Žao mi moje Hrvatske, žao mi i moje BiH. Ali lijepo što je prošlo. Puno se opet i zlobno komentiralo, tko za koga, tko je čij itd. Evo moje iskreno iskustvo. Pratio sam tekme BiH, bez posebnih emocija, volio da pobijedi. Kad su izgubili, okrenuo sam se i spavao. Kad su dobili, bilo mi drago. Kod Hrvatske sam osjećao satima prije napetost. Bio u grču kod svake akcije. Nakon pobjede ponos, nakon poraza tuga. Jesam li lošiji bisanac? Može li i treba li to silom netko mijenjati?
Kad si nebošnjak jedino je važno da ne navijaš protiv BiH. Glupo je 3 decenije nakon rata. Bilo ti je drago zbog pobjede BiH - znači da imaš morala i da nisi glup. Ja lično, takođe nebošnjačke nacionalnosti, navijam za sve ex YU republike ali bez nerviranja kad ne ide. To je samo fudbal. Kad su Hrvati osvojili 3. i 2. mjesto u našoj kući se pjevalo. Kad BiH prođe bilo koju tekmu kod nas vlada euforija. Kad igra Srbija i pobjeđuje, ponosni smo, itd. Normala za sve rođene u Jugi.
U Njemačkoj propao trotoar, ispod pronađeno mnoštvo zakopanih limenki za koje grad nije znao
Natali Dizdar pjevala u Sarajevu nakon više od 10 godina: Priredila spoj starih hitova i nove energije
IShowSpeed završio GTA 6 nakon 52 sata igranja bez spavanja
Ispod ledenog pokrivača Antarktika otkriveni drevni lanci "superplanina" veličine Himalaja
Zvezda nakon produžetka slavila u Barceloni, Partizanu drama protiv Bešiktaša