I sada koji paradoks. Djeca protjeranih žele da igraju za Bosnu i brane boje države, a ostali pjesmom i navijanjem veličaju državu. Od Rimljana preko Osmanlija, austrogarskih i srpskih monarha i Tita niko Bosnu nije mogao da ima. Sve ih je ispratila i ostala Bosancima. Gledam Alkalaja kako se topi među navijačima svjestan da čini ispravnu stvar u UN-u. Može neko okupirati Bosnu na nekoliko godina ili decenija, a nikada je neće imati zauvijek. Njeni ljudi su dokaz za to.