Sjecam se euforije pred prvi baraz sa Portugalom. U zraku vise srcani udari. Onda u iscekivanju pobjede i plasmana na SP 2014-e kao i euforije pred prvu historijsku utakmicu na SP-u protiv Mesija i kompanije. Ovo trenutno je barem dva nivoa iznad svega toga. Gledam neku anketu maloprije i sve ispitiju mladju raju pokotovo djevojke i vidim znaju sta pricaju nisu puke posmatracice i zeljne drustva paznje itd nego se zanimaju za to sa osmijehom na licu. Fudbal je cudo od igre.