Praksa u evropskim metropolama je da se ulicnim umjetnicima moze dozvoliti da pokazuju svoje umijece ako: 1) donose dodatnu vrijednost (=utvrdjuje komisija) 2) ako su registrovani (npr. kao obrtnici, slobodni umjetnici) 3) pridrzavaju se gradskog reda (vrijeme, glasnoca, cistoca) 4) placaju naknadu gradu za svaki dan koji izadju na ulicu (pa makar i min). To bi vazilo za sve (slikare, plesace, pjevace. Ako se to ne uradi, granica izmedju umjetnika i prosjaka i ukusa tj. neukusa nestaje.