Devedesetih u Beogradu održana tribina o vladiki Nikolaju Velimiroviću. Pomenuta je i anegdota kada je sedeo na taljigama sa brdom stvari za manastir tokom okupacije, a nakon što su ga pustili iz Dahaua. Pod mantijom je sakrio jevrejsku devojčicu. Kreće glasno negodovanje, prazne priče, on je pisao protiv Jevreja, propaganda, laž...
Ustaje jedna gospođa u godinama i kaže: "Nije laž. Ja sam ta jevrejska devojčica." Nije problem zakon. Problem je što ceo Izrael nema jedan primer milosti da pokaže.
Je li moguće da na vrhuncu revizionistickog ludila jednog Velimirovica prodaješ kao kakvog blaženika? Daj I popa Djujica, kuća časti. Sigurno je nekada nekome pomogao oko uređenja dvorišta