Moja majka je radila dan i noć da nam ništa ne nedostaje, a opet sam kao odrasla osoba godinama osjećala neku prazninu koju nisam znala nazvati. Onda sam shvatila da mi je trebalo više razgovora, ne više stvari. Ne krivim je ona je radila jedino što je znala i što je vidjela kod svojih roditelja. Ali ovakvi tekstovi barem pomažu da se to imenuje i razumije, što je već pola puta ka ozdravljenju.
Prikaži sve komentare (1)