Primjetna je njegova trauma kad se pomene Predsjenik Izetbegović i Armija RBIH a ospice dobije i pshotični napad kad se kaže da je JNA i srpske paravojne formacije izvršile agresiju i genocid u Republici Bosni i Hercegovini.
Zašto bih ja bio na preparatima? Za mene je sve to bilo tragično i nepotrebno. Od svih mogućih scenarija - ispade najgore za sve. Izginuli nevini ljudi za ništa. Muslimani koji su ginuli tih dana nisu imali pojma da se zovu Bošnjaci i da ginu za kantone, a ne za Republiku. Jedna Republika je opstala - Srpska.
Spasili Aliju, izgubili državu. Nekako mi se čini da tu postoji neka sudbinska veza - sa takvim tipom bolje nismo ni mogli da prođemo. Znali su Seselj i Cosic koga podržavaju i za koga peticije sastavljaju - savršeno je poslužio za ono što su mu namijenili
On je ko fol bio zarobljen a ovi su ko fol bili njegovi tamnčari. A onda u Ženevi ljubakanje sa Dobricom, šta je to predsjedniče upita Sefer, kae mi smo dobri prijatelji. Pa taj vaš dobri prijatelji sruši Sarajevo sa milion granata reče mu Sefer. Kae to je nešto drugo dobaci Aljo.
A i sin mu je bio zarobljen u trezoru banke, bilo mu je mnogo teško, brojao tuđe devize. Ah to je tako, nekome tabutić a nekome kašikica i to od zlata.