Taj put kojim smo krenuli od nezavisnosti pa do danas koštao nas je ljudskih života i zdravlja, a još nije završen. Kako vidim, da bi se priveo kraju, trebao bi nas koštati i ljudskog dostojanstva. Čemu sve to? Čemu težiti društvu u kojem nisi poželjan i gdje ti drugi određuje ne samo šta ćeš jesti, nego i kako ćeš se za stolom ponašati? Okrenimo se sebi i izgradnji odnosa sa Srbima. Uvažimo i njihovo dostojanstvo kako bismo sačuvali svoje.