Volim, brate, ćevape ovde kod komše u Beogradu. Lokal - nikakav. Lokacija - nikakva. Ćevapi - TOP. Uhvatim gazdu samog u lokalu pre nekog vremena. "Komšo, odakle si?" "Iz Priboja." "Koja je razlika između tvog i sarajevskog ćevapa?" "Kad budeš imao dva sata za detalje i dubinu - objasniću ti. Za sada, da pojednostavimo - nema razlike. 100% junetina." "Dobro, a jesi li ti probao beogradski ili vojvođanski ćevap?
Da ne kažem... srpski ćevap?" "Nažalost, jesam." "Oni su onako debeli i sočni..." "Prijatelju, budi nacije i vere koje hoćeš, ali ne idu svinjetina i soda u ćevap. Ostavi taj sočni ćevap da prenoći pa mi narednog dana reci kako izgleda i probaj ga. A onda uradi isto sa mojim ili sarajevskim ćevapom. Pa dođi na kafu." Been there, done that. Čovek koji ne menja mišljenje ga i nema. Ne jedem više "srpske" ćevape. Nemam pojma što su ljudi ovoliko tvrdoglavi i ostrašćeni.