Sa stanovišta psihologije ličnosti, ovo reflektuje visok stepen egocentrizma i potrebu za validacijom koja prevazilazi okvire realne političke funkcije. U historijskom kontekstu, ovakva ikonografija je najčešće bila rezervisana za apsolutističke vladare ili totalitarne režime gdje se država identifikuje sa tijelom i voljom jednog čovjeka.