Selo u Bosni podeljeno na dva dela: gore Srbi, dole Bošnjaci. Kukaju Srbi kako nemaju crkvu, moraju da idu 30 km do drugog sela, a muslimani imaju džamiju u svom delu sela već 150 godina. Javio se neki čovek iz Amerike poreklom iz tog sela - ja ću da vam napravim crkvu. I napravio. E sad, nema sveštenika. Može sveštenik da dođe iz grada nedeljom i praznikom, ali ne može da živi tu. Ko će da zvoni? Javili se Srbi i svi tražili mnogo para. Onaj Srbin iz Amerike pao u depresiju.
Pojavio se musliman komšija i rekao: "Ja ću da zvonim ako ne smeta što sam musliman. Objasnite šta i kako i pogurajte me sa 200 evra mesečno da kupim lekove za roditelje." Srbin iz Amerike mu šalje 500 evra i lekove za roditelje. Ovaj zvoni. Srbi se krste. To je to. Dajte Jerusalim muslimanima. Bolje će se oni brinuti o svetinjama od svih nas. Od Natahanjua pogotovo.
Pojavio se musliman komšija i rekao: "Ja ću da zvonim ako ne smeta. Objasnite šta i kako i pogurajte me sa 200 evra mesečno da kupim lekove za roditelje." Srbin iz Amerike mu šalje 500 evra i lekove za roditelje. Ovaj zvoni. To je to. Dajte Jerusalim muslimanima. Bolje će se oni brinuti o svetinjama.
Pojavio se komšija iz donjeg dela i rekao: "Ja ću da zvonim ako ne smeta. Objasnite šta i kako i pogurajte me sa 200 evra mesečno da kupim lekove za roditelje." Srbin iz Amerike mu šalje 500 evra i lekove za roditelje. Ovaj zvoni kao švajcarski sat. To je to. Dajmo Jerusalim kome treba. Bolje će se oni brinuti o svetinjama.