Tako nešto ne radi niko u svijetu pa neće ni Hrvatska. Tehnologija artiljerijske municije je "nebo i zemlja" u odnosu na tehnologiju pješadijske (do 12.7mm) municije. I bivša država je to razdvolija pa su jedni radili "siću" (Igman, PPU), a drugi krupnije kalibre (BNT, Krušik).
Svijet se promijenio, na tržištu su modularni robotizirani proizvodni pogoni za proizvodnju streljiva različitih kalibara i namjene. Još prije dvije godine u HR su najavili gradnju tvornice koja će proizvoditi od pješačkog streljiva do 155mm. Hoće li to biti na jednoj lokaciji ili na dvije manje je bitno, jer se radi o investiciji vrijednoj par stotina milijuna eura.
Svijet se jeste promijenio, ali tehnologija nije. Da li bili roboti ili ne, prese za izvlačenje artiljerijskih kalibara su tehnologija koju rijetko ko ima. Jako skupo i ograničeno. Sića (do 12.7mm) je druga priča, tu ima više proizvođača, ali treba vremena da se dođe do kvalitetnog proizvoda, a barut svakako svi uvoze od Srbije.