Bio sam tamo krajem prošle godine. Ljudi su tako fini, ljubazni i ponosni na svoju zemlju. Od 1979 su pod sankcijama. Većina ne živi baš lako, ali za tako malo su vrlo sretni i ponosni. Vikendima, to jest kod njih četvrtak i petak, izlaze u parkove pjevaju svoje neke pjesme tipa kao sevdah ili fado. Piju čaj druže se. Rano ujutru sam prošao tim istim mjestom nijednog papirića nisam vidio na travi. Duša mi pati za ova dešavanja tamo.