Uh...danas mi cio dan,onako baš,baš,posebno nedostaješ...i nekako mi drugačije fališ.Sada evo žmirim,tu u mraku.Zamišljam tvoje lice ,To je tvoj jedini lik,koji je moje oko imalo prilike, da zapamti u sebi.I ako bih,još jednom morao,bez tebe ovaj život da proživim, ponovo bih tebe .. , srcem birao.Znam ja, da sam sa ovom tvojom -beztobosti- zaglavio tu negdje između..naših davno izgubljenih svijetova. I možda mi blijediš u oku,...al u srcu nećeš,nikada.