Jednom se živi, studenti, ja vas kao malo stariji pozivam, stavite sve na papir i idemo u boj olovkom protiv ove vlasti i države. Dresovi se mjenjaju a za živote niko ne mari, fotelja je fotelja. Smatram da sam to dužan sebi, ovoj djeci danas što su plakala i bila na raskrsnici, roditeljima i svim porodicama koji su nekoga izgubili, radi budućnosti. Narode, vakat je, ovo nije djelo nikakvog neprijatelja, nego kolektivnog nemara.