Dvije stotine hiljada domaćinstava, uglavnom Bošnjaka, imat će priliku gledati Željka Mitrovića, ali neće moći gledati, recimo, ramazanski program. Jer za Mitrovićeve programe BH Telecom može izdvojiti par stotina hiljada eura mjesečno, a za dvadeset bosanskohercegovačkih televizija ne može ni duplo manje.
Ako ovdje mogu doci Plenkovic, Milanovic, Zovko, Grlica pa pricati istu pricu (samo drugi narod), sto ne bi mogao i Draško. Sloboda izrazavanja, govora, EU vrijednosti i ti fazoni.