Kakav je to održivi povratak izbjeglih i raseljenih lica ako od države dobiju samo motokultivator i dvije krave? Gdje je posao, asfalt, škola, sportski teren i dvorana, dom zdravlja i doktor, tržni centar, pekara, dva ili tri dobra ugostiteljska objekta, tamo je i život. Vratit će se oni koji su u toku rata izbjegli i sada imaju američke i njemačke penzije, njihova djeca i unučad pogotovo nikada.
Druga stvar, ne postoje apsolutno nikakve sigurnosne garancije za održivi povratak Bošnjaka u prijeratna ognjišta. Malo je doista mjesta gdje je to izvodivo, a takvih mjesta pogotovo nema u istočnoj Bosni. Život nije samo kuća i njiva, život je kad opušteno čaršijom šetaš i dišeš punim plućima bez da moraš biti oprezan da li će te neko krivo pogledati ili ti njega.
Politika naših ministarstava i političkih subjekata se 30 godina poslije rata svodi na ovce, krave i traktore. Ljudi moji, 21. je stoljeće, ljudi su vidjeli svijeta i zemaljskih čuda stotinu, nije niko od tih ljudi koji treba da se vrate gladan i beskućnik.
PRIKAŽI ODGOVORE (2)
Prikaži sve komentare (33)