Kako ne kontroliše Gradsku skupštinu, gradonačelnik poseže za populističkim mjerama i moralnom retorikom kako bi nadomjestio politički uticaj. Narativ zaštite djece koristi se kao pritisak na protivnike, jer se svako protivljenje lako predstavlja kao nemar prema djeci. Umjesto institucionalnog rješenja i jasnog zakonskog okvira, dobija se medijska kampanja koja slabo stoji pravno i može skupo koštati grad.