Zrinjski ponosno nosi naziv hrvatski klub i mi Željovci još im tepamo, zovemo ih Zrinja. Ljudi poštuje sebe, a mi se stidimo sebe. Kod nas na Grbavici svaku utakmicu puštamo pjesmu o Dunavu i lahkoj ženi Sanji. Umjesto da pjevamo o Miljackoj i nečemu svom, nama pjevaju oni koji su zapalili Grbavicu. Stidimo se sami sebe, ne poštujemo se i mi bi da nas drugi poštuju i da nas prati sreća. Hoće, kako da neće. Samo što nije. E moj Željo.