Naše duše, toliko fizički daleke, mi, fizički daleko, a duše vječne, toliko blizu, jedna u drugoj, istrgnuti se jedna od druge, ne daju. Emocije prošlosti koje ne blijede, naprotiv, još više se množe, preslažu se stalno a zatim, duboko u srca talože ali, izaći iz njih, nikako. Kao da netko ne da. Ponekad zabljesne iskra sjećanja, ugodnog, neiskvarenog, bezazlenog. Zatvoreni krug, opet ti i ja.....naš san.