Nemaš ti, osmijehu moj, pojma koliko mi nedostaješ, koliko se nakupilo ljubavi, koliko dodira, pogleda, koliko nježnosti šaputave. Nisu ove oči iste boje kao nekad prije, uvuče se u njih neka sjetna čežnja i potamni ih, tame u njih vrati, one iz davnina, tvoje, tebi poznate samo. U njima svjetla si palila osmijehom svojim i pogledom koji samo ja znam.Što poželjeti, osim da te sad dotaknuti mogu.Laka ti noć osmijehu moj.....