Krvav oblak nebom se navuče, strašna munja iz nebesa puče. Aždaje se ljute poćeraše na guslama strune popucaše. Ugasi se vatra na ognjišta krv junačka provere sa bojišta. Pobjegoše vile u oblake,zakukaše samohrane majke, sunce ode s nebeskog svoda a na zemlji umrije sloboda. To bijaše neko proročanstvo da će Tursko propadnuti carstvo. Tad se strašni javiše znakovi Nevesinjski sjedoše knezovi pred oltarom u crkvu bijelu u pitomu Biogradu selu
Ma kome ces ti to objasniti o Srbskim pjesmama 1875, imaju ljudi neku svoju istoriju, sreca samo sto u nekoliko kantona ta istorija vazi
Prikaži sve komentare (5)