Komentar
Nekad petero djece po cijeli dan švrljalo napolju, na kiši i na vrelom suncu, sa opancima ili čizmama na nogama, zakrpljenim hlačama, muzgavi, više gladni nego siti a vrlo često i bjeni od oca koji nije mnogo trpio. Mati napravi pitu i hljeb koji puknu dok se okrene. Ova djeca su danas iskusni doktori, inženjeri, profesori, poduzetnici i porodični ljudi koji su prije uspjeha i prije nego im je brada narasla morali u rov da brane državu.
Danas se tek rodi a izmišlja i pravi teatar svako jutro oko odijevanja, šta će jesti i šta želi raditi dok djeca njihovih godina ne tako daleko žive ispod ruševina sa nekim strancima jer su roditelji i svi koje znaju mrtvi. Priznali to ili ne, djeca više nisu ista i nikada neće biti.
Prikaži sve komentare (81)