Čemu septembar, jesen, i lišće opjevano, zlatno, rođendan čemu bez tvojih ruku oko moga vrata. Nema te , nema te na prozoru mog srca, da gledaš kako mi nedostajanje mijenja boje ljeta u bijelo. Nema te da gledaš kako se na mojoj žici skupljaju godine kao ptice, i kako se ne vrte kazaljke na zidu. Stalo je naše vrijeme .I uzalud brojim sate.Uzalud tražim tvoje stope na bokeljskom pijesku i pravim brodove od papira da te vrate....... Laku noć...