Lijepo receno i skupljeno na jednom mjestu, sve ono sto svi znamo! Najveci problem u cijeloj ovoj prici nije zapravo ljenost i nezainteresiranost nase mladosti da nesto postigne svojim radom, nego je problem malo dublje ispod povrsine. U nazad 15tak godina svako dijete koje je rodjeno docekano je kao \"cudo\" u porodici, potom slijede godine pretjerane paznje od dede, nane, tetke, amidze, sretnog tate i nenormalno ponosne mame da od malog cuda naprave sto razmazenije i bezobraznije potomce koje nije u stanju samo kiflu da pojede. Kad to uspiju, onda ga uce da samo u skupom i markiranom moze biti ispred svih i da su egocentricnosti i bezdusnost danas vrline a ne mane. Potom slijede bjesomucne utrke tih istih nana, deda i roditelja cije ce dijete biti \"pametnije\" u vrticu, u skoli, na kursevima stranih jezika, baletu i ko zna cemu jos i tek onda slijedi zivotna lekcija-UCI SINE SKOLU DA NE BUDES HAMAL KAO JA!!! To ocito ima svoj uticaj jer svi se danas skoluju da (ne) bi radili!