palili te u proslosti davnoj, gorjelo si ko luc u sred noci, ostajali bez domova mnogi, aliz tebe ne htjedose poci. Ko te samo jednom u zivotu vidi, zauvijek pozeli krilo cedno tvoje, poput sihribaza djelujes na ljude, lovis tajnom mrezom, pod okrilje svoje. zivjelo si dugo uspavano srecom, ni sanjalo nisi, sta ti se sprema, ne kazu uzalud: u snu se ne snilo, iz prozivljenog, povratka nema. Sarajevo moje