Gledam mame u parkiću. Dolazim u jedan prelepi parkić, u hladu lipa, a bašta jednog kafića je utopljena u taj lepi ambijent. I mame zasednu u tu baštu ili zauzmu busiju sa druge strane na nekoj klupi, uzmu telefon i zaborave da su dovele dete.
Prisustvovao sam više puta situacijama gde detenld dve ili tri godine udari ljuljaška a (jedna je) majka to primeti tek nakon što dete preplače dobrih nekoliko minuta. Svima bih im oduzeo decu i dao ljudima koji bi se brinuli o njima a ne mogu ih dobiti.
Prva rečenica je inače veoma zanimljiva :-)
PRIKAŽI ODGOVORE (4)
Prikaži sve komentare (59)