razumijem rodnu 'ravnopravnost', ali ne razumijem cijelu generaciju koja smatra da sam cin njihovog postojanja (naglasimo da u svijetu je poznata mantra 'skoluj se akademski i vjencaj se, osnuj obitelj') zaslusuje neke povlastice, bez truda, bez znanja, i bez 'imanja', te najgore, bez njihovog vremena... sjedis u kancelariji, i slusas ljude koji imaju 3x plate prosjecne, kako se zale na cijene, gdje ce na odmor, zasto nisu dobili povisicu, itd...