U zemlji u kojoj je svaki oblik kulturnog stvaralaštva i sporta unazađen (suviše je okrutno reći obesmišljen), u zemlji u kojoj onaj običan radni čovjek koji u 16 i 17 sati umoran jedva čeka da dođe kući sa plastičnom vrećicom u ruci u koju je stalo čitavih 100 maraka bez volje da se i okrene oko sebe, SFF može još samo uživati staru slavu svog imena.