Svi smo ispratili vest kada je čovek u avionu napravio haos jer nisu sleteli u Tuzlu nego Beograd. Pljuvao je, pretio mađarskim stjuardesama, vređao sve živo, pokušavao da otvori vrata aviona... po srpskim zakonima - to je 10 godina robije minimum. Njegova sestra poslala pismo srpskom tužiocu: "Nije tačno da sam ja silovana u srpskom logoru. Mi smo emigrirali iz Jugoslavije 1991. i nismo bili tu za vreme rata.
Moj brat nije učestvovao u ratu i nije oboleo od PTSP-a. Što se samog incidenta tiče, to je vaš posao, a ne moj. Mogu samo da vam kažem da sam gledala snimke i da ja svog brata ne poznajem takvog." Tužilac pročitao pismo, odbacio slučaj i deportovao čoveka u Dansku. Kraj priče. Sve ove pohapsiti u Jajcu pa ako ima neko za njih da napiše pismo sličnog kvaliteta - da vidimo šta može da se uradi i kako dobra volja da se ispolji ukoliko su zadovoljeni preduslovi.
Nisam ni za kakvu provokaciju, za sukobe, ali ako se to desilo na putu to je javna povrsina, i nije dvoriste dzamije. Razumijem da je provokacija i sve to sto prati da zaista ne treba radit, ali zakonski covjece nije se to desilo na parceli vjerskog objekta. Ne mozes ti reci nekome eto tu je dzamija nemoj ako nije usao u posjed. Ulica, sokak kako hoces nazvat to je javna povrsina. Ljudi kraj vjerskih objekata turiraju motorima, sviraju, deru se na dijete, kihnu, svasta nesto... ha ha ha