Znaš šta? Nemam pojma. Mogu samo bezbolno da podelim svoja iskustva iz pretprošle firme u Beogradu. Na sred tog sastanka me "šef" uhvatio za ruku, bio sam u fazonu: sad ću da ti otkinem ruku. Ustao sam i krenuo ka HR-u da dam otkaz. Imam još 30 dana, ne mora ništa danas. Onda se ispred mene u hodniku, ne znam kako, stvorio Direktor.
"Bulevarčino, stani!" "Stao sam." "Imam još 7 godina do penzije, a ti si čovek na kog se može računati." "Jesam, direktore." "Pa šta jesi, a ideš da daš otkaz?" "Kako znate da idem da dam otkaz?" "Sve ja znam. Nisi ti prvi. Prvo mi pošalji cifru na Teams. Ne preteruj. Drugo, da mi završiš ovo."
"Dobro, vi prihvatite moju cifru i ja vam završim ovo, ali ja imam problem sa srednjim menadžmentom." "Kad sam ti ponudio cifru - mislio sam da ih ne siluješ u okviru te cene. Tebi neće trebati, meni hoće." Evo mi još tih para na računu. Direktor me i dan-danas zove kad ima migrenu. Dobar je tip. Ne znam kako je u ovom slučaju. Mi ipak nismo radili sa ljudskim životima.