Sticajem okolnosti sam bio u Ukrajini par mjeseci prije rata i upoznao nekih 5-10 cura. Skoro sve su po Evropi, Francuska, Spanija, Malta... na desetine slika poziranja i poneka podrske za Ukrajinu. S druge strane na desetine stotina muskaraca gine dole svaki dan. Ne kazem da i cure trebaju ratovati, ali me nervira ta prica kako im muskarci ne trebaju, kako su cure diskriminirane, kako ovo, kako ono..a kad zagusti muskarci su ti koji ce braniti zenu svoju ako treba do smrti, za razliku od....
zena..naravno cast izuzecima. Poslije Drugog sv rata, otprilike 10 do 20 000 zena je osisano na celavo u Francuskoj jer su radili sa okupatorom. Pod tim radili misli se spavali sa njima, iskoristavali sebe i svoje tijelo za skupe poklone, vecere sa nacistima itd... Eh moze se sad reci da su spasavale glavu..ali znam da je obrnuta situacija da muskarci ne bi nikada se prodali okupatoru ako znaju da njihova zena pati i sl...
Od muškaraca da branite? Ko nasiljem sve rješava?
To što idete u rat opravdava da neko ženu maltretira, ide na posao na kojem je manje plaćena od vas pa nakon posla bez pogovora čisti, kuha i odgaja djecu sama (po mogućnosti nađe i drugi posao jer je današnjem muškarcu teško uklopiti da zaradi dovoljno za porodicu, stigne na utakmice, izlaske i svoje potrebe), da bude žrtva akušerskog nasilja, da drži nož čvrsto stisnut u džepu dok se navečer vraća kući, itd.