Možeš imati auto od 210.000 eura, karijeru iz snova, slavu i novac, ali sve to ne vrijedi ništa kad dođe trenutak koji niko ne može kupiti ni izbjeći. Tragično je što često jurimo za luksuzom misleći da nas on štiti ili uzdiže iznad običnog života, a onda nas realnost podsjeti koliko smo svi isti pred sudbinom. Na kraju, nije važan ni Lamborghini, ni bogatstvo, ni status, važno je kako smo živjeli, šta smo ostavili iza sebe i koliko su nam bližnji bili bitni. Rahmet mu duši.
Imas moj potpis, kao da sam to ja pisao. Potpuno tacno, a svi smo nazalost takvi, to je ona bogda kvarljivosti u nama a koja nas moze kostati neprocjenivog zivota.
Sarajevskihumor, a sta mislis bil bilo pametnije da je prodao Huracana ili da ga nikako nije kupio? Zbog toliko zelje za velikim brzinama i famoznim lambo zvukom ostadose djecica bez oca i strica ili ti ga amidze. Da li je vrijedilo pitam te?? Ako imas djecu mozda i jest bolje da prodas 911 (ako ga uopce imas) i odes u Bingo na tehniku.
Slobodno vozi 911 i radi u McD-u, niko ti ne brani. Nije poenta da se odričemo napretka, rada ili luksuza, već da shvatimo da to nije krajni smisao života. Kad dođe trenutak, ne pitaju te ni za broj konjskih snaga ni za broj sati na šanku McDonaldsa, već kakav si bio čovjek. Ako si to propustio, džaba ti i turbo.
@sarajevskiduhh1 Nisi svjestan koliko si mal, sa porscheom ili bez, radio u mcdonaldsu ili ne, dovoljno je samo malo vise glava da te zaboli i sve na svijetu ti postane nebitno. Jedino sto se gleda jesi li covjek ili papak, odnosno shupak kako se u narodu kaze.