Nikad nisam čuo nijednog čoveka da je rekao: "Srušio sam džamiju/crkvu/napravio sam zločin i od tad me krenulo u životu, sve mi ide kako treba, da mogu da se vratim - ponovio bih puta 3." Prosto nema toga. Sve su ovo tužne sudbine. I žrtava i dželata i posmatrača. Trebalo je da ga osude, ali i neosuđen - ne gledate sliku srećnog čoveka.
Sve srušene džamije bih opet napravio isključivo o trošku budžeta Srbije. Mrtve ne možemo da vratimo - ali možemo da trpamo u zatvore. Postavlja se pitanje smisla. Na šta si svoj život ulupao, prijatelju?
Srpska posla. Ni katolicanstvo ni pravoslavlje ne uče o univerzalnoj pravdi. Samo serijatsko pravo moze pravdu dati da osudiš svog bez obzira koje druga strana. A upravo sto su Bosnjaci druga strana i sto je u pitanju Srebrenica, sud se povinovao u korist Sanu ideologije