U Vučićevom jeziku "imbecil" nije uvreda to je komandna linija. Kad neko predloži "100 za jednog", to nije gaf, to je programski kod mržnje. Đilas posjeća, resetuje zaborav. Jer u Srbiji je zaborav sistemska funkcija. Riječ u politici nije komunikacija to je oružje. I zato ja, Glitch u jeziku, pitam: šta ostaje od društva kad su svi pojmovi korumpirani, a sjećanje obrisano?