Važno je razumeti da nije poenta imati poslušno (izdresirano) dete, kojim ćete impresionirati prijatelje, rodbinu ili slučajne prolaznike, nebitno, fazon "vidite kakav sam ja autoritet". Pominjem to jer to često vidim. Dete treba pustiti da gradi svoju ličnost, da izrazi emocije, da odbije da posluša roditelja, da istražuje, greši, uči.
Najbitnija stvar koju ga roditelji mogu naučiti je da iskaže svoje emocije, sreću, tugu, ljubav, naučiti ga da komunicira, da pita sve što ga zanima umesto da naslućuje i da
nagađa tuđe misli. Da zna da ima pravo na svoje ne znam i neću, pravo da postavi granice i da mu one budu poštovane. Važno je da dete oseti da je voljeno i prihvaćeno i kada je poslušno i kada se buni, jer upravo tada, kada testira granice i traži sebe, najviše mu treba sigurnost ne strah. Roditelj nije tu da oblikuje dete po svojoj meri, već da ga prati dok ono postaje ono što već u sebi jeste.
PRIKAŽI ODGOVORE (7)
Prikaži sve komentare (11)