Važno je razumeti da nije poenta imati poslušno (izdresirano) dete, kojim ćete impresionirati prijatelje, rodbinu ili slučajne prolaznike, nebitno, fazon "vidite kakav sam ja autoritet". Pominjem to jer to često vidim. Dete treba pustiti da gradi svoju ličnost, da izrazi emocije, da odbije da posluša roditelja, da istražuje, greši, uči.
Najbitnija stvar koju ga roditelji mogu naučiti je da iskaže svoje emocije, sreću, tugu, ljubav, naučiti ga da komunicira, da pita sve što ga zanima umesto da naslućuje i da
nagađa tuđe misli. Da zna da ima pravo na svoje ne znam i neću, pravo da postavi granice i da mu one budu poštovane. Važno je da dete oseti da je voljeno i prihvaćeno i kada je poslušno i kada se buni, jer upravo tada, kada testira granice i traži sebe, najviše mu treba sigurnost ne strah. Roditelj nije tu da oblikuje dete po svojoj meri, već da ga prati dok ono postaje ono što već u sebi jeste.
Kaže dostigla sam limit tamo jer mi nije dao AI da napišem jednu groznu riječ. :))) Pa da probam ovdje da postam odgovor na tvoj koment:
Ima logike, moguće. Iako je meni prva asocijacija na narcizam h@m@sk$u@In@$t. :) Klasičarka, prava. :)
E sad je i meni sumnjiv taj tvoj prijatelj, nije više samo tebi :) stvarno tu ima nešto čudno, da se čovjek zapita nije uobičajeno muško ponašanje nikako
Žena i njene drugarice tvrde da je gay 1/1. Ja sve nekako odbijam da poverujem. Imam utisak da bih se oseća izdanim da saznam ahahahaha.... Nemam pojma. Prvu sam mu ribu u životu ja namestio. Dobro, i drugu... Bio stidljiv... Pitam ga ja, često... Na Dr ka se, jako...