Ko hoće životnu pouku. Počev od dvadesete godine starosti dva druga bila su bliska i dozivjela su sedamdesetu godinu. Obadvojica zajedno 5 minuta do smrti. Jedan 50 godina proveo u Islamu, zivio Islam, pet dnevnih namaza, dobra djela činio stalno. Drug mu ateista, ali i on bio uzorit i činio dobra djela, ali nije vjerovao. Zaključuju jedan drugom da su zivot proveli u dobru. Vjernik reče ja znam Kome se vracam, a drug reče sad se tek bojim jesam li uistinu prokockao život.
Znaci razlika u činjenju dobra koja je bila prisutna kod obadvojice je u nijetu. Vjernik cinio radi Allahove milosti i oprosta, a ateista radi opće norme. Obadvojica dobro činila uz razliku u nijetu, ali sustinska razlika je ta sto je vjernik vjerovao i radio za susret s Allahom. Ateista nije imao to ubjeđenje. Bez obzira na dobro koje su činili, u ovom slučaju odlučujuće je vjera, islam. Ateista je gubitnik na Ahiretu i kaburu.
Sto posto istinito. Mnogo tih primjera je. Ovo je za pouku ko bude htio. Ti odbijas kao i drug ovog vjernika, ali čini barem dobro na ovom svijetu jer ces za to na ovom svijetu iskljucivo dobiti nagradu. Nemoj biti ohol i grub