Ovakve reakcije su prirodne u tom smislu da bi ti bilo lakše da si tamo u tom trenutku - nego što si daleko i na sigurnom. Sad će neko reći: pa zar nije bolje da si u osunčanom Majamiju umesto u bombardovanom Teheranu? Zavisi kakav si čovek i šta su ti prioriteti. Iranskim odbojkašima izgleda nije stalo do Amerike. Bio sam u Beogradu od prvog do poslednjeg dana bombardovanja '99. i nemam ideju gde bih drugo mogao da budem.
Zoveš telefonom, pratiš, raspituješ se - tu si. Zanimalo me da su ljudi koje poznajem dobro. Čak i oni ljudi sa kojim je nešto bilo sporno u odnosu. Što se tiče vojnih pozdrava - mislim da je to glupost. Pola familije mi je nosilo uniformu tih dana i nije ih zanimalo kakve poze pravim. Imali su druge brige.