Ljudi dragi svi znamo da ne mogu nadoknaditi izgubljen zivot, zar morate svi govoriti to, al opet ljudi ce na neki nacin makar 0,01% olaksati porodicama
U muzeju sam svojim očima gledao fotografije i svojim ušima slušao konverzaciju između stjuardese u otetom avionu 11. septembra i Kontrole letenja. "Ja sam članica posade na letu ... zovem vas sa telefona. Moj staff number je 2412...." "Nije potrebno da mi dajete stuff number, koleginice. Šta se događa?" "Neki ljudi su ušli u kokpit." "Da li ti možeš da uđeš u kopita?" "Ne."
"Šta se dešava oko tebe?" "Ljudi su u panici. Mislim da se spuštamo. Jasno vidim zgrade u Njujorku." "Koleginice, ostani na vezi, dižem uzbunu." "Definitivno se spuštamo, vidim krovove i ljude na ulici." KRAJ. Kraj konverzacije i kraj života.