Zar nije upravo to dokaz da postoji problem unutar same religije, kada ime počinioca donosi olakšanje samo zato što ovaj put nije jedan od naših? Zar ne govori mnogo o stanju svijesti kada se ljudi osjećaju rasterećeno, ne zbog saosjećanja s žrtvama, već zato što ovaj put neće morati da se pravdaju za tuđi zločin? To je ozbiljan znak da nešto duboko nije u redu i da je vrijeme za iskreno suočavanje s vlastitim problemima, a ne stalno preusmjeravanje pažnje na druge