Iznajmio ja kuću u Vojvodini 10 dana pre par godina. Najbolji godišnji odmor u životu, a bio sam u Istri i Dalmaciji. Roštilj, jezero blizu, autoput, pola Beograda mi bilo, ma neopisivo - moram da ponovim. Došao mi komšija, Mađar, hoće roštilj, doneo meso i piće - dosadno mu. Dođi, komšo, samo tvoje jedemo i pijemo sutra, danas moje. Zarakijali smo se dobro. Pitam ga ja za to, nacionalnost, vera, ratovi, Srbija, Austrougarska...
"Meni otac na samrtnoj postelji rekao da države i granice dolaze i prolaze. Prvi komšija je uvek tu. Zato sam i došao. Vi Beograđani svaki dan živite kao da je poslednji." Tri dana sam razmišljao o ovome.
Lako ćemo se mi dogovoriti sa Dodikom, ovo mu dođe kao neki adut za razgovore. Hrvati i Srbi će se lako dogovoriti ali će se trećim smrknuti. No tako je to.