Na kraju dana kada zaklopim oči i umornog me polako svladavaju sni ušuškam se negdje u tvoje zjene da stalno ispred mene stojiš ti. Tako nježna da dodiri žare tako lijepa i ljepša od duge ulaziš u moj život sasvim polako odmičući me od bola i tuge. Odspavam tako miran kraj tebe dok u zoru sa treptajem nestaješ izgubiš mi se iz vidokruga na kratko ali živjeti u meni ne prestaješ. Čuvam te od svijeta i ljudi moja si tajna najljepša i zauvijek mila u oku mi budi...